Vec devet godina je kako mi govore da sam gresna sto se nisam oprostila.
Neka sam.
Govore mi kako treba da te pustim da pocivas u miru.
Nije nego.
Ti da pocivas? Ma ‘ajde!
Nemaju pojma, bre!
Nemaju pojma da se ne mozes oprostiti s nekim ko je uvek s tobom.
U nemiru i zadovoljstvu.
U pametovanju i mangupiranju.
Kada smehom zvonis i kada boli, do pomame.
Ko te pomiluje po kosi ili prstom pripreti kada god pogledom upres put neba. U nevid.
Ko te je voleo a pustio.
Umeo si da kazes – spremnu.
Ti velicanstveni, uobrazeni egoljupce, sve si uvek najbolje znao, a?
Budalo jedna!
Nije te bilo briga kako cu?
Kako cu da umem da ti ovo “zrno” sto si mi ostavio bude bar slicno?
Svadjam se, dabome.
Secas se, govorio si da ja to radim za oboje?
Nisam ti zahvalna.
Samo te volim.
I pitam te, da li se, i tamo gore, jos uvek domundjavas sa svojom voljenom, velicanstvenom, uobrazenom, egoljubivom i sveznajucom tastom?
Da ne dozvolite da se ikada, ziveci zivot, zaboravim.
Kad bih sad umela nesto da kazem…
Коментар од Mahlat — јануар 17, 2010 @ 6:03 pm |
Uh! Lepsu ljubavnu pricu ne procitah skoro. Blago onom koji te je imao, da ga ovako lepo nikad ne zaboravis.
Коментар од Sanja — јануар 17, 2010 @ 6:15 pm |
E pa najezila sam se skroz.
Коментар од zelenavrata — јануар 18, 2010 @ 2:26 pm |
uh…sad jedino da i ti budeš mangup i sa zrnom i sa životom
Коментар од lost03 — јануар 18, 2010 @ 2:52 pm |
dok su u srcu nikad ne ostaju zaboravljeni.
Коментар од IvanB. — јануар 18, 2010 @ 3:56 pm |
Znam….
Коментар од Ivana — јануар 19, 2010 @ 9:12 am |
ako nešto kažem samo ću pokvariti utisak, možda samo reč VELIČANSTVENO!
Коментар од sanjar u prolazu — јануар 19, 2010 @ 10:45 pm |
Svaka rec ima tvoju jacinu. Videla sam to.
Коментар од sarah — јануар 20, 2010 @ 4:17 pm |
Ovo je Ljubav koja se nosi u sve dimenzije postojanja…Moćna, jaka i prava…
Zavidim ti na tome što si bar na tren imala takvo blago,a imaš ga i sada…
Ovo si tako napisala, iz srca je izašlo poput zgusnutog oblaka punog emocija, da sam se zagrcnula čitajući..Ne plačem, to sam očima uhvatila delić sjaja ove neverovatne i divne priče..
Коментар од veshtichanstvena — јануар 20, 2010 @ 4:27 pm |
doista mi je drago sto zavirih tu… srce je zlatno pero tvoje duse…lijepi pozdrav
Коментар од jauprolazu — јануар 21, 2010 @ 10:16 am |
Eh, na ovakav tekst o ljubavi, teško je išta reći! Bar vam je bilo lepo zajedno! Jer da nije, ne bi bilo ni ove priče ni tvog ljubimca, sina. Divna si ti žena, svaka ti čast!
Коментар од dudaelixir — јануар 21, 2010 @ 4:29 pm |
veličanstveno
Коментар од dollybel — јануар 21, 2010 @ 4:42 pm |
Šta napisati posle ovakvog posta a da ne zvuči otrcano i patetično ?
Коментар од Exxx — јануар 21, 2010 @ 5:49 pm |
E, ako se sa taštom slagao, onda je sigurno bio veličanstven. To retko kome uspe. Lepo si to napisala.
Коментар од malabreskva — јануар 21, 2010 @ 7:40 pm |
ćutim.
Коментар од shaputalica — јануар 22, 2010 @ 8:49 am |
Kao autsajder i neupućena skroz, mogu jedino da naslutim izmedju redova ove ljubavi a to što naslućujem je bolno ali lepo i beskrajno vredno. Sretni su ljudi kojima je pružena šansa da to osete!
Коментар од SanjaKokica — јануар 22, 2010 @ 10:16 am |
Koliko tuge i ljubavi …
Коментар од Suske — јануар 23, 2010 @ 3:40 am |
Lakse mi je kada drugi pise ili prica o onome sto razmisljam. Ne umem da se izrazim, ma koliko pokusavao. Ni prema kome mom ne mogu ovako lepo da recima pokazem postovanje, ljubav, sve emocije , ma gde bio…
Predivno, mada meni prezalosno.
Коментар од Deda — јануар 23, 2010 @ 3:51 pm |
Uh…samo se uzdah oteo iz mene, ti hrabra ženo.
Коментар од Charolija — јануар 24, 2010 @ 12:22 am |
Tišina…
Коментар од nektarina — јануар 24, 2010 @ 12:43 am |
ovo je tako lično…samo da se prijavim, nema se šta reći…
Коментар од magi — јануар 25, 2010 @ 12:06 pm |
lijepi pozdrav
Коментар од jauprolazu — фебруар 1, 2010 @ 5:36 am |
Tačno znam o čemu pričaš…Divna priča, iako tužna.
Svako ima svoj put. Razlog i vreme kretanja… Valjda. Mrsko bi mi bilo da mislim da se neke bitne lepe ili ružne stvari dešavaju bez razloga. Kako god. Zrno je nekada bilo zrno, sada je ono već postalo jedan ceo univerzum pretpostavljam…Nije lako izaći na kraj sa gravitacijom, sa periodima kada razarajuće komete dolaze kada ih najmanje očekuješ iz cetra sveta koji najviše voliš. Ali, onome ko ljubav seje, ljubav će i da cveta… Veliki pozdrav
Коментар од crnaperla — фебруар 13, 2010 @ 4:48 pm |
i ti si na leeru??
ajd piši nešto, vreme je…
Коментар од Sanjar u prolazu — март 2, 2010 @ 9:44 pm |
[...] Elektra kao i ja stalno negde jurca. Možda je to stvarno jedna od osnovnih osobina blizanaca. “Ni ja vala nista ne stizem, a stalno sam u galopu. fale mi sati u svakom danu.” Ode još jedan novembar [...]
Повратни пинг од Komentatori i komentari (drugi deo) | Charolija — март 29, 2010 @ 2:10 am |